Korišćenje veštačke inteligencije tokom studija i pisanja naučnih rada više nije tabu tema, ali je granica između dopuštene pomoći i akademskog nečasnog postupanja vrlo tanka. Glavno pitanje glasi: Gde prestaje efikasno istraživanje, a počinje plagijat?
Evo praktičnog vodiča kako da AI koristite kao pametnog asistenta, a da pri tome zadržite potpunu akademsku čestitost i izbegnete sankcije.
1. Koristite AI za „prevođenje“ obimne literature, ne za pisanje
Umesto da tražite od ChatGPT-ja da vam napiše uvodni deo rada, iskoristite alate poput Perplexity-ja ili Consensus-a da pronađete recenzirane naučne radove. AI alat vam može pomoću prompta sažeti rad od 30 stranica u 5 ključnih tačaka, ali izvođenje zaključaka i sinteza moraju biti vaš autorski rad.
2. Pazi na „halucinacije“ (izmišljene reference)
Najčešća zamka u koju studenti padaju jeste traženje literatura od jezičkih modela. AI često generiše nazive radova i autore koji zvuče uverljivo, a zapravo ne postoje. Zlatno pravilo: Nikada nemojte navesti citat ili izvor koji niste lično otvorili i proverili u naučnoj bazi (Google Scholar, PubMed, IEEE Xplore).
3. Prozirnost i citiranje alata
Sve više regionalnih i evropskih univerziteta uvodi obavezu navođenja upotrebe AI alata. U odeljku za metodologiju ili u fusnoti rada, transparentno navedite:
„U izradi ovog rada korišćen je jezički model [Naziv Alata] za potrebe stilske obrade i organizacije strukture teksta. Celokupan sadržaj i analizu izradio je autor.“
Ako AI tretirate kao ličnog asistenta koji vam pomaže u organizaciji misli, a ne kao zamenu za sopstveno razmišljanje, ostajete na bezbednom i etičkom terenu.




Vaše mišljenje je deo priče
Otvorite diskusiju i budite prvi koji će komentarisati ovu vest.